Ružmarin


Grci su ga smatrali cvijetom Olimpa, napose posvećenim božici ljubavi i ljepote. Nazivali su ga i libanotis, prema legendi o lijepom mladicu Libanotu, omilljenom bogovima, kojeg su ljudi iz zavisti ubili, a bogovi su ga potom pretvorili u grm ružmarina.
U Rimu se rabio kao sredstvo za kađenje kod vjerskih obreda i za cišćenje kuća i nastambi za blago.
U srednjem vijeku su tu mediteransku biljku benediktinci prenijeli u prekoalpske zemlje.
U to doba je bila popularna mirisna voda, destilat iz cvijeta ružmarina, pod nazivom Aqua reginae Hungariae, prema hrvatskougarskoj kraljici Elizabeti, koja je rabeći tu vodicu ostala lijepa, tako da ju je kao udovicu, u već poznim godinama, zaprosio poljski kralj.
Čaj od ružmarina služio je protiv kašlja i grudobolje, kod bolesti želuca, otvrdnuća jetre, nadutosti, kao začin za otvaranje apetita i pospješenje probave.
Močen u vinu ili alkoholu rabio se za utrljavanje kod reumatizma, podagre, glavobolje, zubobolje, te za porast kose, za mućkanje u ustima kod neugodna zadaha iz usta.
Prah od sasušene biljke posipao se po rani - za zaustavljanje krvarenja, za čišćenje rana i čireva, a dim spaljene biljke udisao se kod hunjavice i glavobolje, dok se kađenjem popravljao kužni zrak i tjerali se nametnici. Rabio se za znojenje, kao diuretik, abortiv, kod bijelog pranja , za vodenu bolest i bolesti srca, grčeve, padavicu, uzetost, kod iscrpljenosti, slabog pamćenja, vrtoglavice.
Doista je ružmarin bio skoro univerzalni lijek, kako se to primjerice spominje u

Preuzeto iz Zbornika radova I. hrvatskog simpozija Aromaterapija - Crtice iz povijesti aromaterapije - dr. Vladimir Dugački.

Ružmarin je trajni zimzeleni grm koji raste u sunčanim i kamenitim krajevima našeg obalnog područja. Ima karakterističnu aromu na kamfor. U službenoj upotrebi su izdanci u cvatu i njegovo igličasto lišce.
Djelotvorne tvari u ružmarinu su eterično ulje, kamfor, smola, tanin, saponin, limunska liselina, gorke tvari, uran i dr. U ljekovite svrhe priprema se kao čaj, ružmarinovo vino, alkoholatura i ružmarinovo ulje.
Čaj od ružmarina priprema se tako da se jedna čajna žlica suhih i sitno izrezanih listova i cvjetova ili samih cvjetova upotrijebi za jednu šalicu čajnog oparka. Pije se dnevno po dvije šalice za bolju cirkulaciju krvi, kod tromosti želuca i slabe probave.